Izlet u Korčulu

https://www.instagram.com/p/CwkVg6YMAqk/?utm_source=ig_web_button_native_share

Oporavak u specijalnoj bolnici na otoku ne mora biti jednoličan u smislu odlaska na obližnju plažu ili šetnje uz obalu nakon terapija. Vela Luka je predivan mirni gradić na zapadnoj strani otoka Korčule, koji tijekom ljeta nudi pregršt sadržaja uvrštenih u Luško lito. Mlade Splićanke, Zrinka, Andrea i Tea izrazile su želju doživjeti i glavno središte otoka, grad Korčulu. Vozeći se lijepom glavnom prometnicom kroz otok uživale smo u pogledu na nepregledne šume, maslinike i vinograde, vizure manjih kamenih gradova… Zastale smo na predivnim vidikovcima s pogledom na pučinu mora, Lastovo, Pelješki kanal i Pelješac. U gradu Korčuli obišle smo glavne znamenitosti, suvenirnice i odmorile na predivnoj terasi uz more. Izlet smo na kraju obogatile pogledima prema vedrom nebu, tražeći svetog Lovru da pusti koju suzu kako bismo si zaželjele potpuni oporavak, a svaki novi Perzeid bio je za želju ponovnog druženja, ako ne po otoku, onda u našim gradovima Splitu i Zagrebu.

Otok Korčulu imala sam prilike bolje upoznati protekle dvije godine boraveći u Vela Luci u specijalnoj bolnici za fizikalne terapije Kalos. Volim putovati svojim novim automobilom Tipom, istraživati nove krajeve, gradove, prirodne ljepote, ali i običaje, govor, porijeklo i značenje lokalnih riječi ili izreka. S obzirom da je i poželjno nakon terapija provesti vrijeme na zraku i u moru,obišla sam velik dio otoka. Uživala na plažama manjih uvala, kao i na velikim pješčanim na drugoj strani otoka, obišla sva veća mjesta i razne znamenitosti, pratila kulturna događanja, probala lokalne specijalitete i slušala priče mještana. Kad sam ove godine upoznala u Kalosu mlade Splićanke Zrinku, Andreu i Teu željne upoznavanja otoka i glavnog grada Korčule s lakoćom sam se prebacila u ulogu driver guide-a. Jedne subote posjetile smo grad Korčulu. Putem smo stale na vidikovcu kod Pupnata s kojeg se pruža predivan pogled na pučinu mora i otok Lastovo. Stale smo i na uređenom vidikovcu u Medvinjaku. Ondje nas je oduševio pogled na Pelješac i Pelješki kanal, na posebno pogodan dio za kitere i surfere. Pričale smo o izuzetnim šumama, očaravajućim uvalama sa tirkiznom bojom mora, ukusnim vinima (pošip,plavac) i posebnim delicijama otoka (lumblija) te kulturnim atrakcijama Blata, Smokvice, Žrnova i Lumbarde (kumpanija, moštra, makarunada). Ubrzo smo stigle i do grada Korčule, prošetale uličicama starog grada okruženog zidinama i kulama. Grad je to koji je bio duge periode kroz povijest pod Mletačkom vlašću, koji ima tradicijski viteški ples s mačevima uvršten na Listu zaštićenih kulturnih dobara Hrvatske (moreška). Vidjele smo katedralu sv Marka sa zvonikom, interpretacijski centar Marka Pola, gradski muzej, atrij gradske vijećnice i mnoge druge znamenitosti. Obišle smo suvenirnice i neke trgovine, večerale te krenule natrag za Vela Luku. S obzirom na vedru noć i dan sv Lovre, stale smo na mračnom mjestu i uživale u posebno zvjezdanom nebu sa pokojom Lovrinom suzom.

Želite li i vi doživjeti neki grad, manje mjesto, zaštićeno prirodno područje ili slično, rezervirajte na vrijeme termin sa Tipom💙 i Andrejom ❤️

… što južnije to tužnije..kad ti život da limun - napravi limunadu, puknuti ko kokica…

takve i slične danas već isfurane fraze, vrtjele su mi se po glavi prije nekoliko godina.. još jedna ‘mudra’ shit happens i to malo žešći od okusa gorkog limuna: bolovi u kralježnici, nozi, koljenu.. bolovi koji ne prolaze ‘provjerenim’ kućnim metodama. Tjedni provedeni u bolničkim sobama, zahvati, liječenja, kontrole pa dugotrajni oporavak, uključujući rehabilitacije po lječilištima dio je života mnogih i to ne samo u poodmakloj dobi. Prije nisam niti znala da osim toplica sjeverno od Zagreba po Zagorskim bregima postoje takva lječilišta i na moru, na krajnjem jugu Lijepe nam Naše. Hvala dragom Ivici 😎 koji mi je spomenuo Kalos u Vela Luci na otoku Korčuli. Doduše ovdje bazeni nisu sa vrućom termalnom vodom, već grijanom slanom, a za terapije se koristi i ljekovito blato iz mora. Druge terapije su slične, no ovdje uz opušteniju južnjačku veselu atmosferu i neizostavne predivne pjesme Korčulana Olivera, Jasne, Meri u izvedbi iskusnih i profesionalnih fizioterapeuta. Svi su predobri, a istaknut ću Ivonu koja je uistinu za mojeg prvog dolaska u Kalos stvorila novu ženu od mene ❤️. Za svaku pohvalu su i svi drugi, od liječnika, administracije, recepcionera preko osoblja restorana i onih koji rade na održavanju. Nakon propisanih terapija, preporuča se plivanje u moru i šetnja. Uz to svježi zrak, miris bora, lagani povjetarac, zrake sunca, šum valova, kao i oku ugodne boje mora, šuma, neba dodatna su terapija za dušu.

Znatiželjna sam osoba, volim istraživati kako razne krajeve, gradove, prirodne ljepote, tako i običaje, govor, porijeklo i značenje lokalnih riječi ili izreka. Trebala bih dodati i da sam vrlo optimistična te da u svemu nastojim pronaći nešto dodro i lijepo. Čak i kad mi nije stigao na vrijeme moj novi ‘suputnik’ Tipo (op.a - Fiat Tipo 😁) šalila sam se da u domovinu Marka Pola prigodno putujem sa svojim starim Markom umjesto s novim tipom (op.a.Marko - stari auto Polo C VW). Polo je izdržao sve moguće makadame, strme uske cestice, savršeno se bez senzora i kamere stisnuo na svaki trajekt. A onda mi je na jednom od najljepših mjesta na otoku s predivnim pogledom na otočiće iz uvale Karbuni stigla vijest da će me Tipo čekati po povratku u Zagreb. Sljedeće godine je u vrijeme mog boravka u Kalosu pušten u promet očaravajući Pelješki most što mi je dodatno uljepšalo vožnju s Tipom. Svaki put mi se čini dva tjedna premalo i unatoč satima provedenim na raznim stranama otoka, znam da još nisam sve vidjela. Ipak upoznala sam Korčulu bolje nego mnogi za kratkog ljetovanja.

Otok Korčulu Grci su prozvali Korkyra Melaina, davnih dana dok su još ovdje imali svoje kolonije, zbog gustih, uistinu predivnih šuma. Na pojedinim dijelovima otoka imala sam osjećaj kao da sam u nekom planinskom kontinentalnom području, daleko od mora, no iznenadni pogledi na osunčanu pučinu ili strmo usječene uvale sa tirkiznom bojom mora vratile su me na jedan od najljepših otoka južnog Jadrana.

Na zapadnoj strani otoka, u zaljevu dugom gotovo 10 kilometara, smjestio se mirni gradić Vela Luka. Naziv je dobio prema posebnom položaju najboljeg sidrišta na otoku pa da ne bi ostao samo još jedna ‘luka’ nazvan je Vela Luka. Prekrasan pogled na Veloluški zaljev s visine, pruža se od Vele spile koja, prema arheološkim istraživanjima, svjedoči o životu na otoku i prije spomenutih starih Grka. Špilja je posebna, sa širokim ulazom i otvorima prema nebu. Do nje vodi staza uz koju raste čak 18 vrsta mirisnog i ljekovitog bilja ili cesta okružena maslinama i vinogradima uz suhozide i pokoju kamenu nastambu. Kako je sama špilja lako pristupačna, tako je i otočanka koja tamo radi. Pričajući ukazala mi je da život na otoku kroz cijelu godinu, pogotovo zimi, nije onakav kako ga obično mi sa sjevera doživljavamo toplo i romantično ljeti. Na nasuprotnom brijegu iznad Vele Luke najviši je vrh Hum sa starom utvrdom i mjestom za uživanje u najljepšim zalascima sunca uz ukusno pripremljenu hranu u romantičnom Amor’s restoranu. Sam grad Vela Luka ima, za jedan otočki grad, visoki stupanj uređenosti, ustanove kao dječji vrtić, škole, dom zdravlja i dom umirovljenika, specijalnu bolnicu Kalos i Kulturni centar. U Kulturnom centru je i muzejski postav sa posebno zanimljivim tekstovima i slikama o istraživanjima, pričama i legendama vezanim za Velu spilu. U blizini je i župna crkva sv Josipa, izgrađena u samo par godina sredinom 19. stoljeća. Grad ima redovite autobusne, trajektne i katamaranske linije, regatu i sportske klubove. Najveći događaj u gradu je koncert Oliveru u čast. Već nekoliko dana prije koncerta osjeti se šušur, uzbuđenost mještana i gostiju, a pripreme i završno uvježbavanje glasova znaju potrajati do dugo u noć. Osim koncerta, grad nudi razna druga kulturna događanja: ribarske večeri, nastupe klapa i folklornih skupina uvrštenih u Luško lito. Karakteristični otočki ples sa mačevima u Vela Luci, Blatu, Pupnatu, Čari i Smokvici naziva se kumpanija. U najstarijem statutu grada Korčule s početka 13.stoljeća spominje se kumpanija kao organizirana vojska na otoku. U gradu Korčuli se izvodi moreška, koja se spominje u zapisima još u 17.stoljeću, a danas je na Listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. U Žrnovu se pak pleše moštra.

Kao što sam već spomenula, uz terapije u Kalosu, dobrodošle su šetnje i plivanje u moru te uživanje u već spomenutoj bogatoj ponudi Vela Luke. Istražila sam velik broj plaža Korčule, posjetila otok Lastovo i mnoga mjesta Pelješca (zahvaljujući Maji i Damiru❤️). Upoznala mnoge zanimljive osobe, primjerice gospođu Božu iz Žrnova koja radi prefine klašune i cukarine, probala lumbliju - tradicijski kolač iz Luške kredence. I tako kad su ovo ljeto tri mlade Splićanke Zrinka, Andrea i Tea smještene u Kalosu izrazile želju bolje upoznati otok i glavno središte grad Korčulu, jednostavno smo se dogovorile da ću im biti driver guide i lagano krenule odličnom glavnom prometnicom kroz otok uživajući u pogledu na nepregledne šume, maslinike i vinograde, vizure manjih kamenih gradova...

Prošle smo pored najstarijeg naselja Blato uz istoimeno krško plodno polje. U Blatu je rođena blaženica Marija Petković od Propetog Isusa pa je tu i njeno svetište. Kroz grad se pruža jedinstveni drvored lipa,i ulice nose nazive po brojevima. Iako mjesto Blato nije uz more, općina Blato ima izlaz na more i sa sjeverne i južne strane. Područjem dominiraju velika obrađena polja omeđena suhozidima, za koje se procjenjuje da bi im cjelokupna dužina mogla premašiti opseg Zemlje. Najveća crkva od svih na hrvatskim otocima je u mjestu Smokvica, koje pak nije dobilo ime po slatkom voću, već bi mu naziv trebao značiti Pregradni put. Predivni i vinogradi i maslinici ovog kraja sa poučnim stazama otkrivaju priču o krčenju borova, iskapanju panjeva, slaganju suhozida na jednu stranu i bacanju zemlje na drugu stranu. Kopanje, slaganje suhozida, sadnja i održavanje loze, kažu stariji stanovnici, posao je bio toliko težak da bi se mogao usporediti sa gradnjom piramida. No vjerojatno je upravo iz tog razloga vino plavac ovdje čak bolje nego u drugim krajevima. Saznala sam da je jedno od najgorih razdoblja za ovo područje bilo 20-ih godina 20. stoljeća kad se pojavila peronospora. Ona je prouzročila izuzetno velika iseljavanja u države Južne Amerike. Danas najpoznatije vino s Korčule je pošip i to od grožđa iz Čare i predjela podno Smokvice.

Zaustavile smo se na vidikovcu kod Pupnata odakle se pruža očaravajući pogled na pučinu mora i Lastovo. Poznato po svojim fumarima, pokladnim običajima, maslini piculji i još malo više lijepom zvjezdanom nebu, nego se vidi s Korčule, Lastovsko otočje je i zaštičeni park prirode.

Uskoro smo prošle i pokraj predivne crkve sv Martina u Žrnovu, koja je upisana u rutu Sv Martina zajedno sa još dvadesetak crkvi i kapelica u Hrvatskoj posvećenih svetom Martinu, kao i velikim brojem njih diljem Europe uključenih u europsku hodočasničku mrežu 'Via Sancti Martini'. Početkom kolovoza u Žrnovu se održava i tradicionalna makarunada. Žrnovo ima dugu klesarsku tradiciju i stoga lijepo oblikovane kamene kuće, dvorišta, volte te poneki posebni dimnjak, nalik onima s Lastova. U blizini je i skriveno područje posebnog rezervata šumske vegetacije.

Stale smo i u Medvinjaku, uređenom vidikovcu s predivnim pogledom na dio Pelješkog kanala pogodnom za kitere i surfere i sam poluotok Pelješac. Pelješac osim novog zadivljujućeg mosta, Stona (zidine, solana) i kamenica skriva mnoga atrakivna mjesta kao plažu Divnaaa kraj Vrućice, Trpanj, Viganj, Franjevački samostan Gospe od Anđela kod Orebića, muzej vinarstva u Putnikoviću, Tunel Dingač, Trstenik, Janjina (mali Pariz)...

Od Medvinjaka smo brzo stigle do samog grada Korčule na sjeveroistočnoj strani otoka.

Stari dio grada Korčula izgrađen je na isturenom poluotočiću i nalik je na ribicu koja samo što ne zapliva Pelješkim kanalom. Na ribicu jer ima jedinstveni raspored ulica u obliku riblje kosti 😁. Grad je vješto plivao i kroz povijest. Način života u gradu je reguliran jednim od najstarijih pravnih dokumenata u ovom dijelu Europe, statutom s početka 13. stoljeća. Strateški položaj dodatno naglašavaju zidine i kule oko grada. Nekad je grad imao 12 kula, a ostalo ih je 7. Iznad kopnenih vrata, na glavnoj kuli Revelin dva su simbola: spomen ploča 1000-te godišnjice krunidbe Hrvatskog kralja Tomislava i ploča s krilatim lavom, simbolom Venecije. Korčula je u više navrata bila pod Mletačkom vlašću. Poznato je da se ovdje u 13. stoljeću na strani Venecije protiv genoveške flote borio slavni putnik i istraživač Marko Polo. U 18.stoljeću Mletačka Republika je koristila Korčulu za zimsko sidrište ratne flote.

Najljepši gotičko-renesansni spomenik grada je katedrala sv Marka sa zvonikom. Ciborij nad glavnim oltarom u središnjoj lađi i gornji dio zvonika posvećeni su sv Marku, zaštitniku grada. No grad ima još jednog zaštitnika - sv Todora, na čiji dan se 29. srpnja slavi dan grada. Štovanje sv Todora počelo je u Korčuli sredinom 18. stoljeća kada su ovdje prenesene njegove relikvije.

Tražeći mjesto za večeru, ugledale smo kod kule Zakerjan klesara, koji nas je podsjetio da je otok Korčula osim po pomorstvu, brodogradnji, ribarstvu i poljoprivredi, poznat i po klesarstvu. O tome svjedoče i mnogi nadgrobni spomenici po otoku, kamena raspela na raskrižjima puteva, stare crkve, lijepo uređene kamene kuće i okućnice...

Gradski muzej Korčula smješten u renesansnoj palači Gabriellis otvoren je sredinom 20.stoljeća. Između ostalog, u njemu se čuvaju ulomci Lumbardske psefizme, kamenog zakonika iz vremena stare Grčke. Inače Lumbarda je poznata po jakom vinu Grk i prekrasnim pješčanim plažama. Lijepo je ovdje otići do najistočnije točke - poluotoka Ražnjić sa istoimenim svjetionikom.

Mi smo ipak krenule natrag za Vela Luku. Bila je vedra noć i Lovrenčevo pa smo još stale promatrati predivno zvjezdano nebo. Tražile smo svetog Lovru da pusti koju suzu kako bismo si zaželjele potpuni oporavak, a svaki novi Perzeid bio je za želju ponovnog druženja, ako ne po otoku, onda u našim gradovima Splitu i Zagrebu 🌟