Orehnjača na šesticu

    Coffee to go, office to go... online škola, virtualna druženja... a što je s običajima? Jesu li i oni na 'to go away'.. i to možda još od vremena prije 'novog normalnog'? 

    Rijetki su pojedinci koji se strogo drže starih običaja i čuvaju tradiciju. Više je onih koji se običaja tek rado sjete u priči i ponešto djelomično ili prilagođeno današnjem vremenu naprave. Naravno, nađe se uvijek i neka grupa zanesenjaka koja će napraviti sve samo da se čuje (i vidi) upravo za običaje njihovog kraja. 

    Najčešće su običaji pojedine regije vrlo slični. Tako se već stotinama godina maslinovim ili palminim grančicama diljem Hrvatske najavljuje početak Velikog tjedna. U novija vremena, ovisno o podneblju, u različitim dijelovima Hrvatske na Cvjetnicu se počinju nositi na blagoslov, uz već spomenute grančice i razne druge cvjetne grane, jednostavni buketići/pušleki tek procvalog proljetnog cvijeća (kajkavski krajevi) ili se palmine grane posebno pletu i stvaraju zanimljivi oblici (jug Hrvatske).

    Zanimljivo je kako se u puku nekad snažno isprepliću vjera i praznovjerje. Cvjetnica je veliki crkveni blagdan, kada se prisjećamo kako su Isusa dočekali s maslinovim grančicama prije njegove muke i razapinjanja na križ. Stoga se i danas u crkvi blagoslivljaju grančice, ali nakon vjerskog obreda kreću ljudska, praznovjerna razmišljanja i onda se tim grančicama tjeraju bolesti i zle sile/uroci..

    O drugim običajima od Cvjetnice i umivanja u vodi punoj latica cvijeća do paljenja krijesova/vazmenki u svitanje na Uskrs, blagoslovu hrane i trčanju s košaricama kući mogla bih napisati vrlo dug blog. No, u ovom ću blogu u kratko opisati još jednu, meni osobno novu, varijantu običaja na Cvjetnicu, koji se proteže do Velike subote. Čovjek uči dok je živ pa sam tako za spomenuti običaj, ali i zanimljivu priču o orehnjači na šesticu (a nikako ne na devetku 😉) saznala prošlog vikenda na Bistri. 

    Bistra je općina Zagrebačke županije, smještena sjeverozapadno od Zagreba, u zaprešićkom kraju. Prema već gore spomenutom i ovdje se okupila grupa entuzijasta organizirana u Udrugu Ekomuzej Bistra, koja je odlučila što je moguće bolje sačuvati svoje stare običaje i posebna umijeća. Staru školu na Poljanici uskoro će prenamijeniti u Ekomuzej u kojem će ispričati priču o svojim kralušima i umijeću izrade ne samo ženskog kraluša već i kravate za muškarce od istog materijala i istom tehnikom. Umijeće izrade bistranskog tradicijskog nakita dobilo je nedavno status nematerijalnog kulturnog dobra i upisano je na Listu kulturnih dobara RH. 

stara škola, Poljanica Bistranska

U Ekomuzeju će pokazati i što je to vuglenarenje i zašto je izrada ugljena na tradicionalni način bitna za ovaj kraj. Naravno, bit će još mnogo toga zanimljivo u samom muzeju ili organizirano u sklopu Ekomuzeja (primjerice, interpretativne šetnje) no kakve to ima veze sa orehnjačom na šesticu??🤔 

Prošle godine udruga Ekomuzej je objavila knjižicu Bistranskih uskrsnih običaja, no zbog ‘to go’ situacije nije mogla biti uobičajeno predstavljena (samo virtualno) pa je ove godine, kada smo se saživjeli sa ‘epidemiološkom’ situacijom, Udruga odlučila i predstaviti knjižicu i tradicijski način ukrašavanja pisanica, blagdansku košaricu, kao i onaj spomenuti meni nepoznati običaj i to posljednji put u staroj školi prije nego krene obnova i prenamjena u Ekomuzej.

drenak, jagnuši i knjižica Uskrsnih običaja na Bistri

Na Bistri se na Cvjetnicu nekada nosio na blagoslov gugan i drenak povezan vunenom trobojnicom u pušlek. Gugan je vrlo mirišljavi korijen šaša koji raste u močvarnom području. Više o guganu na https://www.facebook.com/watch/?v=2049686365299198. 

gugan

Nakon blagoslova djeca su ga rezuckala na sitne komadiće, a mame šivale malene platnene jastučiće. Jastučići se zovu jagnuši i punile su ih sa narezanim sitnim komadićima mirisnog gugana i cvjetovima drenka. Jagnuše su žene i djeca nosili oko vrata, a muški u džepu košulje. Djeca su se u školi hvalila čiji bolje miriši, a svi su vjerovali da ih taj mali jagnuš štiti od ugriza zmija ili kakvog uroka. Na Veliku subotu, jagnuši su se bacali u peć u kojoj se pekla gibanica, kako bi ona još bolje zamirisala. Osobno nisam uspjela osjetiti miris gugana u staroj školi, zabrinuta što mi se već mjesecima nije vratio osjet mirisa. No laknulo mi je kad sam bez problema namirisala fini buncek iz uskrsne košare kakva se nosila nekad na blagoslov uz objašnjenje da guganu ipak malo ‘ishlapi’ miris kad se osuši… Mirisao jače ili slabije, obradovala sam se darovanom lijepom jagnušu. Nosim ga sa sobom za svaki slučaj ako naiđem na asfaltu na kakvu ‘zmiju’ ili me netko pokuša zacoprati 😂

priprema jagnuša

                                   

    Spomenula sam buncek, kojem sam osjetila miris u uskrsnoj košari. Uz njega su osim pisanica, kukuruznog kruha, mladog luka i hrena bile i makovnjača i orehnjača. Dok sam fotografirala sve te tradicijske delicije, u prolazu je jedan gospodin dobacio da je orehnjača dobra čim je na šesticu. Pogledajte fotografiju i vidjet ćete na presjeku šnite orehnjače kako je zarolana u broj 6. Da ne bi bilo zabune, ne može se raditi o broju 9 ili o orehnjači na devetku jer se na donji dio šestice naslanja druga štruca makovnjače isto na šesticu 😋

Na fotografijama su i pisanice ukrašene mekanim dijelom sitine složenim u obliku cvijeta ili slova SU /Sretan Uskrs/. 

         

    

Sitina je isto vrsta šaša, raste u močvarnim područjima. U zapadnom dijelu Zagreba su nekad djeca na paši s kravama od stabljika sitine plela na poseban način košarice. Košarice su ispunili poljskim cvijećem i prodavali izletnicima Samoborčekom koji su stali u Podsusedu. I na Bistri su mladi na paši pleli košarice od sitine, samo na drugačiji način.

Više o Podsusedskoj cvjetnoj košarici možete saznati na istoimenom blogu https://medandy.blogspot.com/2015/05/podsusedska-cvjetna-kosarica.html 

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!!