izložba I šetnja gradom

Zagreb, travanj 2021. godine: još uvijek vrijeme novog normalnog, iako su proizvedena cjepiva protiv virusa COVID19, navikli smo se nositi maskice u zatvorenim prostorima.. i dalje smo većinom nekako izolirani, lagano u strahu.. Na ruku nam ne idu ni povremena dodatna podrhtavanja tla, kao ni niske temperature i kišno razdoblje. Pa iako su se otvorile terase kafića baš i nije ugodno sjediti vani dok puše vjetar i pada kiša, a temperature su sličnije zimskim nego makar proljetnim iako nam svibanj već kuca na vrata.

Možemo nastaviti razmišljati u negativnom tonu ili ipak nešto poduzeti, barem malo probati promijeniti: saznati koji bi dan trebalo sijati sunce, što je otvoreno u Zagrebu, koja nova izložba se može posjetiti, je li organiziran neki novi projekt..

Prošle, sunčane i dovoljno tople subote Društvo Hrvatska žena, grad Zagreb - ogranak Podsused prihvatilo je moj prijedlog i posjetilo multimedijsku izložbu Hrvatska svijetu.

Izložba je postavljena u Meštrovićevom paviljonu, u centru Zagreba. Organizatori izložbe su se pobrinuli za sigurnosne mjere te je cijeli prostor zaštićen, kao i eksponati posebnim nano premazom koji uništava mikroorganizme i sprječava njihovo nastajanje, a ima i učinak samočišćenja na svim površinama. Pobrinuli su se i da posjetitelje već na ulazu i pri prodaji ulaznica dočekaju mlade, informirane i prijateljski raspoložene osobe sa osmijehom, koji se nazire ispod maskica na licu te isti takve provedu izložbom. Nama je pripala čast da nas sa Hrvatskim velikanima bolje upozna kustosica Andreja. Učinila je to vrlo vješto povezujući događaje, ljude i razne izume kroz prošlost.

Saznali smo tako, između ostalog, da je žičara kakvu danas poznajemo najvjerojatnije idejno rješenje Fausta Vrančića, kako bez paraboličnih zrcala Marina Getaldića danas ne bi imali pristup internetu, a bez Hermana Potočnika Noordunga, koji je izumio geostacionarne satelite, ne bi bilo putovanja u svemir niti bismo gledali film 2001: Odiseja u svemiru.

Saznali smo i kako je Josip Belušić izumio krajem 19. stoljeća velocimetar preteču taksimetra, tahografa i brzinomjera. Dogodilo se to vezano uz Veliku izložbu u Parizu na 100-tu godišnjicu Francuske revolucije kad je postavljen i Eiffelov toranj. Izložbu je posjetilo oko 28 milijuna ljudi iz cijelog svijeta kroz 6 mjeseci. Kočijaši su tada imali pune ruke posla, a nisu prijavljivali sav prihod od vožnji vlasnicima kočija. Stoga je raspisan međunarodni natječaj na kojem je pobijedio Belušićev izum električnog uređaja, koji je mjerio je kad su putnici ušli ili sišli s kočije, koliko ih je bilo i kojom brzinom se kočija kretala.

Danas često spominjani Andrija Štampar je bio obiteljski liječnik Ivana Meštrovića. No Štampar se bavio i amaterski snimanjem. Njegov filmski laboratorij proizveo je stotinjak filmova, a jedan od njih prikazuje cijeli proces nastanka slavnih Meštrovićevih skulptura Indijanaca, kojima je bio oduševljen Nikola Tesla. Saznali smo i kako su se Ivan Meštrović i Nikola Tesla dopisivali i dogovarali oko portreriranja za skulpturu..

Dok smo se namještale za fotografiranje spred Paviljona, ugledala sam bunt Večernjaka u travi. Još mnogo takvih svežnjeva novina, a i prikaz kako je nekad nastajao Večernji list može se vidjeti na katu ispod kupole, u središnjem dijelu Paviljona. Čak je i katalog izložbe izveden kao prilog Večernjeg lista jer je jedan od organizatora izložbe Večernji list. Izložba je proizašla iz projekta Hrvati koji su mijenjali svijet, koji je pokrenuo Večernji list prošle godine, pišući o hrvatskim velikanima koji su ili rođenjem ili djelovanjem vezani za Hrvatsku, a svojim postignućima zadužili ne samo Hrvatsku, nego i cijeli svijet. Sam projekt prate i posebne emisije na HTV-u. Cilj projekta je bio upoznati širu javnost sa manje poznatim individualcima koji su svojim radom mijenjali svijet u kojem danas živimo. Svojevrstan je to poticaj i mladima te objašnjenje današnjih migracija kojih je bilo i u prošlosti, s naglaskom da one ne moraju pokazivati nešto loše, već dobrodošlu razmjenu znanja i mogućnosti ostvarivanja, pogotovo u današnje digitalno doba.

Često razne izložbe postavljene u Paviljonu imaju svoj najzanimljiviji dio izložen u središnjem dijelu u prizemlju (sjećam se još iz srednjoškolskih dana izložbe o Elvisu Presleyu i naporima unošenja njegovog Cadillaca upravo u taj središnji dio Paviljona..) pa je tako i sada ovdje postavljena instalacija petmetarskog sunca oko kojeg se vrte svemirska postaja spomenutog Noordunga, međunarodna svemirska postaja, prvi Zemljin umjetni satelit Sputnjik i fikcijski svemirski brod Enterprise jer se roman i film Odiseja u svemiru temelje na Noordungovoj teoriji putovanja svemirom. Još jedna zanimljiva povezanost Hrvata sa svijetom, i to skroz drugim krajem prikazana je u obliku skulptura opasnog držanja i izgleda. A radi se o Tararima, mješancima Maora sa Novog Zelanda i Hrvata. Tararama su ih prozvali Maori zbog brzog govora i čestog korištenja glasa r. Skulpture su prikazane u izvedbi ratnog plesa haka pa zato djeluju opasno jer je cilj tog plesa bio zastrašiti neprijatelje.

Nakon kraćeg odmora prošetale smo prema Trgu bana Josipa Jelačića i Gornjem gradu.

Centar Zagreba je jako stradao u potresu od prije godinu dana što je dovelo do toga da niti mi domaći niti rijetki turisti još neko vrijeme nećemo moći ući u Katedralu ili Katarininu crkvu.. Sav Gornji grad je pod skelama, zaštitnim platnima pa i fotografiranje s dragim nam Matošem nema lijepu pozadinu..

Ipak naši turistički djelatnici ne sjede besposleni, već osmišljavaju uvijek nešto novo. Mimoišle smo se i sa nekoliko grupica u pratnji kostimiranih vodiča. Mi smo se odlučile potražiti Mali Zagreb. Projekt mali Zagreb je serija minijaturnih instalacija koje podsjećaju na pročelja zagrebačkih obrta i prodavaonica. Postavljene su na pomalo neočekivanim mjestima u centru Zagreba, na rubnjacima ili na dnu ograda, zidova, objekata.. Da bi ih uočili potrebno je spustiti pogled, a pomoći može online ili tiskana karta koja se može dobiti u Turističko informativnom centru na Trgu.

Zaključak bi bio da sve ovisi o nama samima. Možemo biti u strahu od novih potresa, od virusa ili bilo koje druge moguće nesreće, ali isto tako možemo izaći, skoro kao nekad, u grad i obogatiti se novim znanjima, prisjetiti nekadašnjih vizura pa još više cijeniti ono što imamo sada.. poneku izložbu, predstavu u tunelu, mali Zagreb i fotografije sa skelama u pozadini 😊