KAMENITA VRATA

Grad Zagreb razvio se iz dva srednjovjekovna brežuljka, Gradeca i Kaptola, između kojih je tekao potok Medveščak. Na Kaptolu su živjeli uglavnom svećenici i redovnici, a na Gradecu trgovci i obrtnici. Oba naselja bila su opasana kamenim zidinama. Gradec je imao četvera vrata i jedina sačuvana su Kamenita vrata, na istočnoj strani.

Kamenita vrata su najstarija, najveća i jedina očuvana vrata nekadašnjih obrambenih zidina Gornjeg grada. Četverokutna je to kula s nekadašnjim kolnim prolazom, o čemu svjedoči stari natpis pokraj ulaza: "Zabranjuje se kroz ova vrata kolima prolaziti, jašiti i blago tjerati". Na katu su bile puškarnice, kasnije zamijenjene prozorima te stambeni prostori. Kamenita vrata su izgrađena u drugoj polovici 13. stoljeća.

Na Gradecu su često izbijali veliki požari, koji su se lako širili zbog drvene gradnje. Kroz povijest je najzapamćeniji ostao onaj koji se dogodio u noći 30. na 31. svibnja 1731. godine. Taj požar proširio se od sjemeništa Sv.Josipa na cijeli Gornji grad. Izgorio je i stambeni prostor i sve drveno na katu Kamenitih vrata. 

Prema legendi, ostala je neoštećena samo slika Majke Božje s Isusom. Udovica Modlar, vlasnica slike dala je pod svodom Kamenitih vrata podići oltar i stavila sliku na nj jer se povjerovalo u njenu čudotvornu moć. 

Na slici je Gospa prikazana kao vladarica na kraljevskom prijestolju sa žezlom u lijevoj ruci. Desnom rukom pridržava malog Isusa koji pak u lijevoj ruci drži mali globus. Marija ima haljinu grimizne boje i plašt sa zlatnim zvijezdama. Na oltaru su sa svake strane slike kipovi anđela koji odaju počast Gospi te kipovi Petra i Pavla. Na dnu slike je mjesec, uokolo su oblačići, a iznad slike Marijin pozlaćeni monogram. Monogram sa slovima RA je povjesničarka Lelja Dobronić protumačila kao kraticu za naziv Kraljica anđela – Regina angeli (monogram je kratica ili šifra za ime neke osobe napisane u obliku jedinstvenog znaka, najčešće jednog ili dva slova imena te osobe)

Oltar je nekad bio otvoren i ispred njega su bila klecala. Zaštićen je lijepo izrađenom baroknom ogradom, majstora Ivana Korta iz druge polovice 18. stoljeća.

Zagrepčanima nije toliko bitna umjetnička vrijednost slike koliko njena čudotvorna moć u koju vjeruju. Poznato je da se Zagrepčani često mole svojoj Majci Božjoj na Kamenitim vratima prije važnih događaja ili zapale svijeću u znak zahvalnosti. Isto tako mnoštvo pločica sa kratkim porukama govori o uslišanim molitvama. Tradicija postavljanja zahvalnih pločica započela je početkom 20. stoljeća.

Na 200-tu obljetnicu od velikog požara (1931.g.) slici su pridodane krune, Isusu i Mariji, ukrašene dragim kamenjem kako bi slika dobila dodatnu vrijednost. Krune je na poseban način izradio naš umjetnik Jozo Kljaković.

Kardinal Franjo Kuharić je 1991. godine (na 260. godišnjicu)  Majku Božju od Kamenitih vrata proglasio zaštitnicom grada Zagreba. Njezin spomendan, 31. svibnja, prihvaćen je 1999. godine kao Dan grada Zagreba i na taj dan se svake godine održava procesija od Katedrale preko Trga bana Josipa Jelačića do Kamenitih vrata.

Kamenita vrata spominje, u svom romanu Zlatarovo zlato, poznati zagrebački pisac Augusta Šenoa. Radnja romana se najvećim dijelom odigrava u Kamenitoj ulici broj 5 te je stoga 1929. godine postavljen kip glavne junakinje romana, Dore Krupićeve, u nišu na zapadnom pročelju Kamenitih vrata. Kip je djelo modernog kipara Ive Kerdića.

U neposrednoj blizini Kamenitih vrata je i najstarija ljekarna u Zagrebu, koja radi još od sredine 14. stoljeća. Zanimljivo je da je njoj je radio praunuk Dantea, poznatog talijanskog književnika.

Na prvom katu kule Kamenitih vrata prostorije su Družbe braće hrvatskog zmaja. Zaštitnik Družbe je sv. Juraj pa je spomenik Sveti Juraj ubija zmaja postavljen ispred Kamenitih vrata 1994. godine.

Na krov kamenitih vrata je krajem 19. stoljeća postavljen buzdovan. Prema legendi je služio kao  zaštita od vještica čije bi se haljine tijekom leta zakvačile za njega.

I kameni lav na prilazu sa zapadne strane je postavljen kao zaštitnik od zle kobi. Ispod njega su lanci za koje se vjeruje da su s broda Victory admirala Nelsona, koji je na početku 19. stoljeća sudjelovao u pomorskoj bitki protiv Napoleona kod Trafalgara.