Zanimljivosti i tajne zagrebačkih kvartova - Zagreb moj grad (časopis)

 ... ŠETNJA PODSUSEDOM

Podsused ima već nekoliko godina poučnu stazu, pa je jedan njezin dio bio i dio Šetnje Podsusedom. Miran, pitomi, obiteljski kvart s dugom povijesti nekako je u sjeni susjednih kvartova (Gajnica) ili satelita (Zaprešića). Mjesta koja su nekad vrvjela stanovnicima Podsuseda i izletnicima danas su većinom pusta ili zarastaju u divlju vegetaciju (uza Savu, zidine Susedgrada). Novi stanovnici, najčešće u novoizgrađenim zgradama često ne
znaju kako Podsused ima opsežnu monografiju i lijepo uređenu poučnu stazu te svoj suvenir - cvjetnu košaricu. 

Podsjećajući se na Podsused kao omiljeno izletište Zagrepčana iz vremena vlaka Samoborčeka i kupališta na Savi, krenulo se s Podsusedskog trga, uz priču o cvjetnoj košarici koju su plela djeca od sitine (vrsta šaša) na paši s kravama u Podsusedskom polju (preko pruge, gdje su danas trgovački centri). Košarice su pleli od sedam stabljika i ispunili mirisnim sezonskim cvijećem te uvečer prodavali izletnicima koji su pristizali Samoborčekom. Organizatori Podsusedskih svečanosti (koje se održavaju od 2009.) uspjeli su pronaći pojedince koji su se sjećali tehnike pletenja košarice. 

Kod Zagrebačkog kita pričalo se o Zagrebu dok ga još nije bilo i istoimenom projektu te izgradnji obližnje sportske dvorane Sutinska vrela na mjestu nekadašnjeg Doma kulture, za potrebe Univerzijade.
Dalje se šetalo kroz park-šumu Susedgrad prema ruševinama staroga grada u kojem je stolovao i zloglasni Franjo Tahy. Jedna od šetačica bila je arhitektica koja je objasnila strukturu Susedgrada i teškoće oko restauriranja i konzervatorskih radova ruševina grada, izgrađenog na mjestu gdje
se Medvednica najviše približila Savi, na sjecištu prometnih puteva. Šetnja se nastavila šumom uz prekrasan pogled na Savu, Žumberak i Samoborsko gorje.

Jedna od zanimljivijih točki je 800 godina stara kapelica sv. Martina Pustinjaka, uz koju se veže legenda o svecu koji je živio asketski u polušpilji nedaleko današnjeg kamenoloma. Prošetalo se i uz potok koji stanovnici zovu Dolje ili Izvir, gdje su nekad bili mlinovi.
Uz bistu Matije Gupca (djelo Vanje Radauša) prisjetili smo se kako je Seljačka buna na prostoru Podsuseda počela godinu dana ranije nego u Stubici. 

Šetači su se prema centru Podsuseda vratili kroz Dvoriček, ulicu planski izgrađenih kuća poznatih arhitekata. Razgovaralo se o tome kako je nekad izgledala vila Hütter, koja danas zbog neriješenih imovinskih odnosa propada i zarasta pokraj uređenog dječjeg parka. 

Potekla je i ideja o budućim
šetnjama, npr. o istraživanju Bizeka, nekadašnjih industrijskih pogona cementare i napuštenog tunela za transport vapnenca.